Rođen je Splitu 26. ožujka 1956. godine. Igračku karijeru je počeo u Solinu, a u Hajduk je došao u ljeto 1976. gdje se zadržao do 1979. godine. Potom se nakratko vratio u Solin, od 1980. je u Mariboru, od 1981. u Osijeku, vratio se u Hajduk 1985. (na pola sezone), te nastavio karijeru u FC Tirol (tri i po sezone). S Hajdukom je osvojio Kup Jugoslavije, s Tirolom Prvenstvo i Kup Austrije.
S trenerskim poslom se počeo baviti 1990. godine. U Hajdukovoj omladinskoj školi, paralelno je bio pomoćnik Martinu Novoselcu u mlađim reprezentativnim uzrastima. Na seniorsku scenu je stupio zajedno s Ivanom Katalinićem, bio mu je pomoćni trener, a u sezoni 1994./95. osvojili su s Hajdukom peto mjesto u Ligi prvaka. U tom razdoblju s poljudskom momčadi osvojio je po dva Prvenstva i Kupa. Nakratko odlazi u Istru iz Pule, a potom postaje pomoćnikom Tomislava Ivića u reprezentaciji UAE. Povratkom u Hrvatsku ponovno je s Katalinićem za kormilom Hajduka, bio je trener Posušja, Solina, Imotskog, Mosora, Metalurga iz Zaporožja (pomoćnik Kataliniću), Uskoka, Širokog Brijega (osvojio Kup BiH). Na Poljud je stigao sa Šubićevca gdje je trener bio od 2007. godine.
Za trenera prve momčadi Hajduka potvrđen je 3. kolovoza 2009. godine, no nije se na klupi Bijelih dugo zadržao. Samo nekoliko dana kasnije nakon utakmice protiv Žiline završio je u splitski KBC, nakon čega je zbog zdravstvenih problema morao odstupiti.
Sportskim direktorom Hajduka imenovan je 23. veljače 2010. godine.
S Hajdukom je osvojio Hrvatski kup u sezoni 2009./10.
Rođen je u Splitu 19. travnja 1938. godine. Kao igrač nastupao je za RNK Split i Jadran iz Kaštel Sućurca, a trenersku karijeru započeo je u Hajdukovim juniorima. Bio je blizak suradnik najpoznatijeg hrvatskog trenera Tomislava Ivića.
Prvu Hajdukovu momčad vodio je od 1984. do 1986., nakon toga Budućnost iz Podgorice od 1987. do 1989., a potom banjalučki Borac od 1989. do 1990. godine. Slijedi treniranje Apoela iz Nikozije da bi 1991. ponovno preuzeo treniranje Hajduka s kojim 1992. osvaja prvo prvenstvo Hrvatske i Superkup, te ostaje do 1993. Nekoliko mjeseci obavljao je i dužnost izbornika hrvatske nogometne reprezentacije. Od 1994. do 1995. izbornik je Irana, a nakon reprezentacije trenirao je i jednog od najboljih iranskih klubova, Pirouzija, od 1995. do 1997. S njim je osvajio dvije titule prvaka Irana. U Sloveniji od 1997. do 1998. trenira Publikum iz Celja. Vraća se u Hrvatsku i preuzima Osijek s kojim osvaja kup Hrvatske 1999. Bio je i trener mađarskog Ferencvarosa, iranskog Isfahana, kod nas je još trenirao GOŠK-Jug, Dubrovnik, Mladost 127, u dva navrata Solin.
Krajem osmog i početkom devetog desetljeća prošloga stoljeća jedno vrijeme obnašao je i dužnost izbornika reprezentacije Jugoslavije.
U Stankovu velikom sportskom srcu posebno mjesto rezervirano je za prvu Hajdukovu titulu u samostalnoj Hrvatskoj, koju su bijeli osvojili 1992. godine s njim na čelu. Stanko Poklepović veliko je ime hrvatskog nogometa. Odgojio je brojne hrvatske i jugoslavenske nogometne reprezentativce i nastavio kontinuitet vrhunskih splitskih nogometnih pedagoga, koji je nekada davno započeo Luka Kaliterna.
Nadzorni odbor Hajduka potvrdio ga je 12. veljače novim trenerom Hajduka, nekoliko dana nakon što je u Lazio preselio Edy Reja...
S Hajdukom je osvojio Hrvatski kup u sezoni 2009./10.
Joško Španjić, pomoćni trener
Dujo Poljak, Kondicijski trener / kineziterapeut
Tonči Gabrić, trener vratara |
![]() Dr. Jurica Rakić
Liječnik
![]() Dr. Fabijan Čukelj
Liječnik
![]() dr. Marin Popović
Stomatolog
Domeniko Sisgoreo
Fizioterapeut
Filip Brnas
Fizioterapeut
![]() Mate Radojković
Fizioterapeut
![]() Krešimir Mikulandra
Tehniko
|